Danas ne zaboravite svoje upokojene: Slavimo Prepodobnog Isakija, veruje se da OVE REČI upućene svetitelju donose mir u porodici
Dodajte Kurir u vaš Google izborSrpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vernici danas molitveno obeležavaju dan posvećen Prepodobnom Isakiju Ispovedniku, odnosno Prepodobnom Isakiju Dalmatinskom, velikom podvižniku i ispovedniku pravoslavne vere, čiji je život ostao upamćen kao svedočanstvo hrabrosti, istrajnosti i nepokolebljive vere pred progonima i nepravdom.
U vreme cara Valenta, kada je Crkvom zavladalo veliko gonjenje pravoslavnih od strane arijanaca, Isakije je napustio svoju pustinju na Istoku i došao u Carigrad kako bi hrabrio vernike i otvoreno svedočio istinu vere. Njegov dolazak u prestonicu nije bio vođen željom za slavom, već dubokom unutrašnjom potrebom da zaštiti Crkvu i posvedoči pravoslavlje.
Pred samim carem izlazio je više puta, opominjući ga da prestane sa progonom i da otvori crkve pravovernima. Njegove reči bile su smirene, ali odlučne, a njegova vera toliko snažna da se nije ustručavao ni da stane pred vladara, uhvati uzdu njegovog konja i ponovo uputi molbu i upozorenje o Božjoj pravdi.
Razjaren zbog njegove smelosti, car je naredio da Isakije bude bačen u jamu punu blata i trnja, ali se po predanju tada događa čudo – anđeli Božji ga izbavljaju iz stradanja. Njegovo proročanstvo o smrti cara Valenta ubrzo se ispunilo, kada je car stradao u porazu i ognju, što je u narodu shvaćeno kao potvrda svetiteljevih reči.
U vreme cara Teodosija Velikog, Crkva dobija mir, a Isakije postaje duboko poštovan kao ispovednik vere i duhovni oslonac pravoslavlja. Iako je želeo da se vrati u svoju pustinju, ostao je u Carigradu gde je, po nagovoru, osnovao monašku obitelj i proveo ostatak života u molitvi i podvigu, ostavljajući za sobom snažno duhovno nasleđe.
Običaji na današnji dan
Prema narodnom verovanju, na današnji dan vernici odlaze u hramove gde pale sveće za upokojene pretke i mole se Svetom Isakiju za mir, slogu i blagoslov u porodici. Ovaj običaj se posebno vezuje za ideju porodičnog jedinstva, pa se veruje da iskrena molitva na ovaj dan donosi harmoniju u dom i zaštitu od nesloge i iskušenja.
Takođe se smatra da je današnji dan povoljan za čitanje Svetog pisma i duhovnu tišin, jer se veruje da reč Božja donosi jasnoću, jača veru i pomaže čoveku da razluči dobro od zla u svakodnevnom životu. U mnogim domovima običaj je da se makar deo dana provede u miru, bez teških poslova, uz molitvu i prisećanje na pretke, kao znak poštovanja prema svetitelju i duhovnoj tradiciji.
Kurir.rs